



25. veljače 2026. godine obilježili smo Međunarodni dan borbe protiv vršnjačkog nasilja – Dan ružičastih majica. Hodnike Škole oblijepili smo ohrabrujućim i motivirajućim porukama – porukama nenasilja i mira koje promiču solidarnost, podršku, empatiju i uvažavanje te pridonose pozitivnom ozračju u školi. Porukama smo željeli naglasiti važnost aktivnog zalaganja za stvaranje boljeg i sigurnijeg društva te osvijestiti važnost ove teme kod svih učenika, nastavnika i djelatnika Škole koji svakodnevno prolaze ovim hodnicima.
Također, s 1. d razrednim odjelom posjetili smo Savjetovalište „Luka Ritz“ s ciljem podizanja svijesti o problemu vršnjačkog nasilja i promicanja kulture nenasilja i tolerancije među mladima. Učenici su se kroz interaktivno predavanje upoznali s radom Savjetovališta. Nakon toga, edukatori Savjetovališta raznim su primjerenim i usmjerenim aktivnostima potaknuli kod učenika preispitivanje vlastitih uloga u trenutku samog čina nasilja. Učenici su osvijestili položaje svih sudionika u potencijalno nasilnoj situaciji – položaj žrtve, nasilnika i promatrača te kroz što svatko od njih prolazi i zašto se ponaša na određeni način.
Obilježavanje ovog važnog datuma zaokružili smo odlaskom na predstavu „Škola“ u Kazalište „Mala Scena“. Monodrama „Škola“, nastala prema istoimenom romanu Glorije Lujanović, potresna je priča o odrastanju djevojčice, a potom djevojke, obilježena vršnjačkim nasiljem tijekom osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja. Predstava prati osobno iskustvo žrtve, ali istodobno razotkriva širi kontekst – mehanizme prešućivanja, izbjegavanja odgovornosti i pasivnosti institucija koje bi trebale štititi žrtvu. Nasilje je prikazano ne samo kroz fizičke i verbalne napade, nego i kroz šutnju okoline, relativiziranje problema i prebacivanje krivnje na žrtvu. U središtu predstave nije samo trauma, nego i pitanje odgovornosti – individualne i kolektivne. „Škola“ jasno pokazuje da nasilje prestaje tek onda kada se više ne ignorira.
Predstava je na sve nas ostavila izrazito snažan dojam. U tišini smo izlazili iz kazališne dvorane, međusobno se pogledavajući i promišljajući gdje smo kao društvo i/ili pojedinci zakazali…
Ana Samaržija Lijanac, prof.