Terenska nastava iz TZK i društvenih predmeta
Terenska nastava Priroda i društvo odvela nas prvog dana u NP Paklenicu. Tamo nas je poučnom stazom vodio Nikica ukazujući na biološku raznolikost tog prostora, objašnjavajući pojave koje se mogu vidjeti i čuti usput te navodeći projekte u kojima sudjeluju i na taj način nastavljaju štititi floru, faunu i njihovo stanište. Iako je tek polovina travnja vrijeme nas je izvrsno poslužilo. Sunce je cijelim putem podsjećalo da stavimo kremu sa zaštitnim faktorom, a kape i sunčane naočale su bile više od modnog detalja. Neki su predah tražili u hladovini krošnji, a neki čak i u potoku Velika Paklenica. Dodatno osvježenje našli smo u posjetiteljskome centru Podzemni grad gdje smo istraživali o povijesti i običajima tog kraja, ali i o prirodnim karakteristikama koje su se mijenjale kroz vrijeme. Dodatno nam je vodičica Ivana ispričala kako su se stvari nekada radile u njezinoj obitelji, a kako je to danas. Iskušali smo svoje penjačke sposobnosti unutar centra na umjetnim stijenama. Pravo će penjanje i pješačka tura dublje po kanjonu pričekati neki drugi posjet kad ćemo imati više vremena jer smo se već morali uputiti prema Zadru.
Uz lokalnu vodičicu Zdenku obišli smo jezgru grada, čuli puno o dugoj i bogatoj povijesti Zadra te napravili mnoštvo slika. Odmor za dušu i tijelo pronašli smo slušajući morske orgulje gledajući čuveni zadarski zalazak sunca.
Drugog dana smo se uputili prema Kaštelu Žegarskom gdje su nas iskusni skiperi Andrija i David pripremili za pustolovine na Zrmanji. Umjesto očekivanog raftinga, zbog nižeg vodostaja, imali smo uslugu kajakarenja. To se pokazalo čak i boljom opcijom jer smo bili u ekipama po dvoje, makar kajak zahtijeva puno više truda i rada jer ako ne veslaš, slabo napreduješ nizvodno. Dionica niz Zrmanju je oko 11 kilometara. S obzirom da je većina nas išla cik-cak i po nekoliko puta se vrtila za 360°, računamo da smo napravili barem dvostruko veći put veslanja. Slapovi su bili zabavni, smočili su nas i osvježili, mnogi su skakali i plivali po kristalno čistoj rijeci. Nakon četiri sata vodene avanture stigli smo u Muškovce gdje smo se osušili i presvukli, a potom gladni krenuli na zasluženi ručak u Obrovac. U busu na povratku neki su primijetili propuštene zone na tijelu gdje krema za sunčanje nije zaštitila kožu. Najbolje uspomene koje smo donijeli natrag doma su vriskovi, cika, osunčana koža i dobar umor.
Marina Vrdoljak, prof.