Terenska nastava Društveni špancir udružila je umjetničke, psihologijske, matematičke, sociološko-političko-gospodarske i filozofsko-logičke snage, što se pokazalo kao zgoditak! Skupina učenika od prvoga do četvrtoga razreda prvi je dan za uvertiru sudjelovala na predavanju i radionici u Centru za zdravlje mladih na temu “Usamljenost”. Učenici su pažljivo slušali savjete kako prepoznati usamljenost, ali kako joj i doskočiti prije nego nas zarobi.
Nakon pauze, kako bismo se što bolje nosili sa školskim stresom, posjetili smo Muzej čokolade u kojem smo, uz degustaciju kockica raznih vrsta čokolade, slušali o razvoju čokoladnoga svijeta i njegovu utjecaju na društvo. Tim je posjetom, uz još pokoju kuglu sladoleda, završio prvi dan terenske nastave.
Drugi dan terenske nastave započeo je susretom ispred Muzeja novca Hrvatske narodne banke – Moneterra. U Muzeju smo, uz interaktivne izloške, radionice i predavanje, doznali sve o novcu. Učenici su ovim posjetom rješavanjem financijsko-životnih zadataka, kvizova, izradom vlastitih novčanica, analizom pravih novčanica te usvajanjem financijskih savjeta proširili svoju financijsku pismenost.
Nakon kratke pauze, vremeplov nas je vratio na početak razvoja znanosti i tehnologije – u Tehnički muzej Nikola Tesla. Ovaj posjet započeli smo jedinstvenim iskustvom na odjelu Planetarij – promatranjem mehaničko-optičkoga prikaza neba i gibanja nebeskih tijela. Nakon Planetarija, sudjelovali smo na demonstracijama energijskih pokusa te smo, uz predavanja, prošli kroz postav koji ukazuje na energetsku transformaciju od parnih strojeva do najnovijih tehnoloških strojeva.
Na samom kraju posjeta prošli smo kroz model rudnika koji se nalazi ispod objekta Muzeja, u duljini od 300 metara. Tim je rudničkim pothvatom, uz mnoštvo novih, raznovrsnih znanja, završila terenska nastava Društveni špancir.
Profesori u pratnji: Marija Antolović, prof., Mirella Kosar, prof., Martina Lopac-Krapanić, prof., Ines Mateljak, prof., Karin Nigl, prof., Andrea Šabić, prof.
U subotu, 9. svibnja, posjetili smo grad Senj te sudjelovali na glagoljaškoj terenskoj nastavi u okviru projekta „Hrvatska glagoljaška baština“.
Prvo smo posjetili utvrdu Nehaj koja se nalazi na istoimenom brdu. U utvrdi sagrađenoj davne 1558. godine naučili smo više o slavnim uskocima, logistici i domišljatosti gradnje kapetana Lenkovića, kao i o zanimljivostima poput priče o „brkatim curama“, senjskoj ruci i buri te lukavom načinu ratovanja protiv Osmanlija. Također, imali smo ekskluzivnu priliku razgledati izložbu o Frankopanima raspoređenu po katovima utvrde u sklopu projekta kulturno-turističke rute „Putovima Frankopana“. Doznali smo više o književnici Ani Katarini Zrinski i bogatoj baštini te plemićke obitelji, a posjet smo završili na samom vrhu s prekrasnim pogledom na grad Senj.
Potom smo posjetili Muzej grada Senja smješten u obiteljskoj palači Vukasović, poznatoj i kao „kuća Marije Terezije“. Slušali smo priče o dolasku kraljice u tu kuću, oduševili se bogatom arheološkom izložbom s vrijednom Senjskom pločom – „sestrom“ svima poznate Bašćanske ploče – osvijestili bogatstva Velebita i upoznali se s izgledom prave bunjevačke kuće.
Nakon obilaska zaputili smo se u prekrasnu senjsku katedralu, poznatu po dugoj tradiciji služenja mise na glagoljici i staroslavenskom jeziku, te smo posjetili i njezine katakombe. Izlet smo zaokružili ručkom te odmorom uz more, sunce, sladoled i kavu.
Naposljetku smo se u večernjim satima vratili u Zagreb, puni zadovoljstva i zahvalnosti za našu bogatu kulturnu ostavštinu.
Na terenskoj nastavi sudjelovali su učenici 2. a i 3. a razreda u pratnji profesorice Mirele Balešić Jović. Zahvaljujemo Društvu prijatelja glagoljice i profesorici Jasenki Štimac na pozivu i organizaciji te se veselimo novim izazovima.
Marija Marijanović, Eva Madjerić i Marta Hajak, 3.a
Akademija dramske umjetnosti i Muzej iluzija Muzička akademija i Muzej smijeha Terenska nastava iz Hrvatskog jezika, Informatike i Glazbene umjetnosti
Posjetili smo Akademiju dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu i bilo je FANTASTIČNO! Dočekala nas je Zrinka Šamija, voditeljica službe za međunarodnu i međuinstitucionalnu suradnju, te upoznala s profesorima na akademiji Sašom Božićem i Ivanom Legati koji su nas upoznali s poviješću akademije te studijskim programom. Nakon ugodna razgovora bili smo na satu kod profesora Božića i vidjeli uživo kako se rade vježbe scenskog pokreta te su studenti i odradili jednu vježbu. Potom smo se uputili do studija u kojem je dvoje studenata produkcije i režije prikazalo svoje filmove, a nakon toga uslijedio je razgovor srednjoškolaca kojima se svidjela ideja, ali mogućnost studiranja produkcije te filmske i televizijske režije.
I na kraju, gospođa Šamija odvela nas je do Scene F 22 u kojoj se nadolazeća imena hrvatske kazališne i plesne scene uvježbavaju. Dočekao nas je profesor Dražen Šivak i uveo na završnu probu studenata glume, nastavnice su bile uzbuđene kada su vidjele svoju bivšu učenicu Anju Jogunicu. Glumci su pod budnim okom profesora Šivaka i Krešimira Dolenčića izveli Čehovljev tekst. Bilo je odlično! Učenici su bili zadovoljni i nadamo se da će neki od njih pokušati upisati akademiju za dvije-tri godine. Zahvalili bismo i dekanu Davoru Švaiću koji nam je omogućio jedan novi pogled na umjetnost.
Završnica prvog dana bila je u stilu: Muzej iluzija. Uspjeli smo spojiti umjetnost i iluziju kao u Calderonovoj drami Život je san.
,,Što je život? Mahnitanje. Što je život? Puste sanje, prazna sjena što nas ovi. O, malen je dar nam dan, jer sav život – to je san, a san su i sami snovi. I ja sanjam da sam tu, sputan u tom kutu bijednom, a snio sam da sam jednom uživao sreću svu. Što je život? Privid, sjenka, izmišljotina, a najviše dobro malo vrijedi, jer sav je život san…”
Drugi dan smo posjetili Muzičku akademiju Zagreb. Dočekali su nas prodekanica akademije prof. art. Renata Penezić sa svojim studentima, Idom koja studira orgulje, a ujedno je i bivša učenica IV. gimnazije i Maro koji studira flautu. Maro nas je upoznao s izgledom akademije te objasnio kako je arhitekt Milan Šosterič imao zamisao da ako se akademiju pogleda malo dalje izgleda kao tipke klavira, što obilježava harmoniju, a kupola u duginim bojama označava melodiju boja. Isto značenje ima i instalacija ispred akademije, igla i kugla. Iako neki vjeruju da je štap upravo preslika dirigentskog štapića, sam arhitekt je rekao da su to odnosi harmonije i melodije. Maro i Ida bili su naši domaćini i upoznali su nas s prostorom akademije. Tako smo vidjeli knjižnicu, prostorije za vježbanje, koncertnu dvoranu Blagoje Bersa u kojoj se nalaze velike orgulje, a Ida nam je približila i zvukom sami instrument. Imali smo i kratko predavanje o pojedinim instrumentima, u kojem su nas studenti upoznali s violinom i njenim zvukom, flautom i piccolo flautom, klarinetom, tubom i kontrabasom. Na samom kraju išli smo i na probu komornog ansambla kod red. prof. art. Laure Vadjon. Akademija ima javne nastupe otvorene za pučanstvo, orguljski festival Anabasis, studentski orguljski festival na kojem studenti jednom mjesečno predstave repertoar određenog autora. Održava se zadnji utorak u mjesecu u 19h na što su nas i pozvali kako bi nam još bolje približili zvonku radosti. Učenici su uživali u izvedbama koje su danas čuli, postavljali pitanja na koja su im odgovarali i studenti i profesori.
I za kraj terenske nastave posjetili smo Muzej smijeha i time zaokružili pustolovinu. Hvala svim učenicima na dobrom društvu, pozornosti i nadamo se da se vidimo i iduće godine.
U pratnji su bile profesorice: Suzana Milić, prof., Suzana Zatezalo, prof., Sakin Modronja, prof., Nataša Zovko, prof. i Snježana Žanić, prof.
Učenici od 1. do 4. razreda koji uče talijanski bili su na terenskoj nastavi u Rimu u razdoblju od 16. do 19. travnja u pratnji nastavnica Marte Zec i Ive Andraka.
U tri dana uspjeli smo vidjeti najznačajnije znamenitosti „vječnog grada“ (antički Rim, Colosseo, crkva Santa Maria Maggiore, Piazza Venezia, Palatin i Rimski forum, Panteon, Piazza di Spagna, Vatikan, bazilika sv. Petra,Vatikanski muzeji, Sikstinska kapela, Castello di sant’Angelo, Piazza Navona, fontana di Trevi, bazilika San Giovanni in Laterano, ali svakako bismo se željeli ponovno vratiti u Rim i doživjeti i vidjeti sve što nije stalo u ova tri dana.
On April 16, whilst on a school trip to London, a group of students from 2a saw Hamilton at the Victoria Palace Theatre with teacher Balešić-Jović and teacher Mikulec. These are some of their reviews:
“I was simply amazed by this play. We were all excited, but we couldn’t even imagine how phenomenal Hamilton is live. Some were even big fans of Hamilton and knew the lyrics to all the songs. I, on the other hand, had never watched Hamilton, so I didn’t really know what it was about. Therefore, my expectations weren’t very high. Yet the play absolutely blew my mind. The songs, the set design, the acting, the atmosphere… I was speechless.
Hamilton tells a story of the inspiring Alexander Hamilton, one of the Founding Fathers of America, who was an immigrant and still managed to become the first U.S. Treasury Secretary. This play teaches us about trust, the difficulties of balancing power and love, and the importance of passing down stories about people who dedicated their lives to us, to our future.
“And when you’re gone, who remembers your name? / Who keeps your flame? / Who tells your story?”
Even though Hamilton is an American musical portraying the British king, George III, as a ridiculous villain, thus making fun of the British monarchy of that era, the West End’s version is brilliant. The actors were a true force of nature. They were insanely talented; not only did they portray the characters perfectly, but their vocals were also staggering. What is more, they did all the singing and acting without breaking a sweat.
Daniel Boys was incredible as King George III, but I was especially captivated by Bente Mulan as Eliza and Emily-Mae as Angelica. Their vocals were heavenly, and they made me deeply invested in—and inspired by—their characters as they beautifully displayed their selflessness. They reminded me of the importance of genuine female friendships in my life; I saw myself and my best friends in them because they always showed up for each other. There was no competition, no betrayal, just pure love and mutual care.
Hamilton was one of the highlights of our trip, and we all felt changed after leaving the theatre and experiencing one of the best plays in London. This is a play that must be experienced live.”
Tara Kosec, 2a
“On April 16th, 2026, most of my classmates and I visited the Victoria Palace Theatre in London. The show we chose to watch was Hamilton. As a Hamilton fan, I could recite most, if not all, of the dialogue from the musical, so you can imagine my expectations were quite high. Despite that, the whole experience exceeded my expectations by a mile—from the music and choreography to the wonderful cast and their beautiful voices. These actors’ vocal abilities made the whole performance breathtaking. It was a night that neither my classmates nor I will soon forget. The walk back to the hotel felt surreal, and the rest of the night was spent in an awed conversation. So, if you are ever in the London area, I’d wholeheartedly suggest you see Hamilton, even if you aren’t a fan, in the hopes that it’ll blow you away just as much as it did us.”
Nakon uzbudljivih terenskih nastava dopustili smo si malo vremena procesuirati dojmove. Kad su se oni slegli razmijenili smo iskustva i pričali, između ostalog, što smo kupili i s čime smo se vratili s terena. Najbolje je bilo upriličiti izložbu suvenira na školskoj terasi gdje smo mogli opušteno ukazati na specifičnosti destinacija koje smo pohodili i ispričati pokoju anegdotu. Suvenir može biti magnet, razglednica, ulaznica, ali najbolji su suveniri koji se mogu pojesti. Stoga su najpopularniji bili keksi, vafli, grickalice, kolači i sl. Sljedeće bismo godine voljeli ponoviti izložbu suvenira s terenske nastave, s posebnim naglaskom da se donesu jestive stvari. Bit će to pravi party!
