


Govoriti poeziju nije lako, jer da je tako, govoriti bi je mogao svatko misao je koja je bila nit vodilja radionice govorenja poezije organizirane u našoj Školi 7. studenog povodom Festivala poezije na Kajzerici. I doista, poezija uvijek traži dodatan napor i koncentraciju onoga koji je čita, ali i onoga koji je govori, kao i emociju i ranjivost koja dolazi iz dubine duše. Upravo su tu emociju u govorenju poezije izražavali naši učenici na radionici.



Naglasak je bio na traženju autentičnog glasa te na govorenju iz emocije koja dolazi ravno iz srca i trenutka pojedinog proživljenog iskustva.



Radionicu su pohađali učenici prvih, drugih i trećih razreda, a to su: Tara Horvat i Bruna Ivić (1. a), Dora Robić i Vito Grubešić (1. c), Nina Barkidžija, Ula Gvozdanović i Sara Prce (2. b), Marta Hajak (3. a) te Toma Bačić (3. e). Sigurni smo da su se učenici obogatili za još jedno iskustvo, možda pronašli svoj autentični glas te otkrili neke svoje emocije i, naravno, produbili svoju ljubav prema poeziji.
Antonija Domjanović Svalina, prof.