Svjetski dan učitelja zaposlenici IV. gimnazije obilježili su jednodnevnim izletom 11. listopada.
Uz stručno vodstvo ravnatelja i višega kustosa gosp. Stjepana Bezjaka, najprije su posjetili Stari grad i Zavičajni muzej Ozalj kojisakuplja i čuva materijalnu i nematerijalnu baštinu ozaljskoga kraja u nekoliko zbirki…
Potom su, u pratnji studentica Sare i Lare, obišli karlovački Nikola Tesla Experience Center otkrivajući pomoću interaktivnih eksponata i moderne tehnologije tajne jednoga od najvećih umova svih vremena (Tesla superjunak, Levitacija i zabava, Putovanje kroz vrijeme…).
Slobodno vrijeme iskoristili su za šetnju i razgled centra Karlovca, a zatim su doživjeli nezaboravno iskustvo ukrcavši se na autentični drveni brod kakav je nekoć plovio rijekom Kupom. Žitna lađa „Zora“, uz sjajno vodstvo gospođe Jasmine, vratila ih je u neka prošla vremena kada se žito prevozilo lađama.
„Nikada prije nisam prolazio ovim putem, a onda sam odjednom bio zadužen za vođenje čitave satnije kroz Šišinec. Na jednom brdu bila je naša, a na drugom neprijateljska strana. Kada smo prelazili Kupu, temperatura je bila 15 stupnjeva ispod nule. Bila je brza i opasna za prijeći. Dobra stvar je bila da je rijeka bila toliko zaleđena da se mina nije mogla aktivirati. Tada sam shvatio što znači sreća u nesreći“.
Ovu crticu iz života ispričao nam je veteran 102. brigade HV Dragutin Brebrić. Ispod ruke čvrsto je držao hrvatsku zastavu sa zlatnim natpisom Kluba koji je okružio grb. Iza njega je Kupa, za koju je rekao da je opasna, bila tiha i mirna kao da je i ona slušala njegovu priču. U Šišincu bilo je tek nekoliko starih kuća, jedna župa i igralište na kojem se danas nitko ne igra. Ali zato su nas sretno dočekali domaćini, njih nekoliko od ukupno 70-ak koliko ih živi u tom mjestu. Smiješili su nam se i promatrali nas kako polažemo vijenac i svijeće na spomenik palim braniteljima. Pozdravili smo stanovnike Šišinca i uputili se prema Gornjem Viduševcu. Gornji Viduševac tek je prije nekoliko mjeseci dobio zasluženi „Zid pobjede“, dugo očekivano spomen-obilježje koje predstavlja pobjedu VRO Oluja. Ispred Zida nalazio se tenk koji smo gledali s oduševljenjem. Koliko god nam je bilo zabavno penjati se na nj, bio je i neobičan osjećaj na pomisao kako su njime upravljali mladići koji nisu bili mnogo stariji od nas, dapače, mnogi su bili jedva odrasli – naše dobi. U autobusu prema Hrvatskoj Kostajnici ratni zapovjednik 102. brigade Alojzije Hren živahno nam je pričao o danima koji su uslijedili povodom Oluje. Uživali smo slušajući ga i nekoliko puta smo se nasmijali njegovom zanosnom prepričavanju. Smijehu i zanosu ubrzo je došao kraj jer smo se približavali mjestu koje čuva jedno od najstrašnijih ratnih uspomena – Baćinu. Unutar općine Hrvatska Dubica nalazi se selo Baćin za koje mnogi od nas nisu čuli. Još manje smo čuli o zločinu počinjenom na tom prostoru u listopadu 1991. godine. O njemu je pričala načelnica Hrvatske Dubice, gospođa Ružica Karagić dok je staja kraj spomen ploče gdje je upečatljivo pisalo: Ipak, nisu mogli znati da krivi su zato što su Hrvati. Međutim, najveća je tišina zavladala na masovnoj grobnici u Baćinu. Čuo se samo žubor rijeke Une i zvuk upaljača čiji je plamen palio svijeće koje smo držali. O zločinu nad Hrvatima u Baćinu više nam je rekao gospodin Ivica Pandža Orkan koji nam je i kasnije govorio o liku i djelu novinara Gordana Lederera. Prolazeći njegovim spomenikom na brdu Čukur, gospodin Pandža Orkan živopisno nam je prenio priče tragičnih sudbina koje su zadesile mnoge nevine duše ovog područja. „Da biste posjetili sve masovne grobnice i spomen domove ovog područja, bio bi vam potreban izlet od minimalno 14 radnih dana, od jutra do mraka“, poručio nam je. Mi smo tu ipak bili samo jedan dan. Koliko smo mjesta taj dan posjetili pa ih još mnogo ostalo neposjećeno? Koliko smo samo svijeća zapalili pa ih je još mnogo ostalo nezapaljeno? Koliko puno smo priča čuli pa ih je opet još mnogo ostalo neispričano? Bila je neizmjerna čast i iskustvo posjetiti Banovinu i slušati o njoj od umirovljenih ratnih veterana 102. brigade HV. Silno smo zahvalni što su nam sa srcem punom ljubavi i ponosa realizirali ovaj međuškolski projekt, a još više smo im zahvalni što su čuvali i branili ta ista područja kojima danas možemo mirno i ponizno prolaziti. Hvala im na žrtvi potrebnoj da se očuva mir. Hvala im na mladosti koju su žrtvovali kako bi je drugi mladi imali. I najveće im hvala na hrabrosti koja je bila potrebna za stvaranje slobode u kojoj danas živimo!
Katarina Bešker, 3. f:
Ujutro smo se okupili iza prostora I. gimnazije te smo krenuli prema Šišincu. Prošli smo kroz Sloboštinu, V. Goricu, Lekenik i Letovanić te smo došli do našeg prvog mjesta obilaska – Šišinca. Spustili smo se do rijeke Kupe te nam je veteran Domovinskog rata Dragutin Brebrić ispričao kako su prelazili rijeku Kupu sa svega 2 čamca po jako hladnom vremenu jer im nije bilo druge opcije. Kod mjesta gdje su prelazilo Kupu, zapalili smo svijeće te smo krenuli prema Spomen gaju 102. br. HV gdje smo zapalili svijeće i položili vijenac. Nakon okrijepe nastavili smo prema Gornjem Viduševcu mjestu blizu Gline gdje je Čedo Bulat predao 21. krajiški korpus generalu Petru Stipetiću, 8. kolovoza 1995. godine. Taj je čin ujedno označio kraj VRO Oluja te početak oslobođenja Republike Hrvatske. Čedo Bulat je tom prilikom generalu P. Stipetiću predao vojnike, teške topove, tenkove i mnoga druga oružja. Nakon toga zaputili smo se prema Petrinji gdje nas je dočekala zamjenica gradonačelnice te nas je kratko upoznala s Petrinjom. Poslije toga smo se uputili do željezničke stanice u Sunji gdje nas je dočekao ratni zapovjednik Ivica Pandža Orkan. S njime smo krenuli prema Baćinu gdje nas je dočekala načelnica općine Hrvatska Dubica te nam je rekla neke osnovne informacije o Baćinu. Nalazi se kod rijeke Une (državna granica sa BiH ) te ima oko 1400 stanovnika. Pješke smo se zaputili do Spomen obilježja masovne grobnice u Baćinu. Ivan Pandža Orkan ispričao nam je priču o strašnom pokolju stanovnika Baćina i Cerovljana koje je bilo prevareno od strane sprskih vojnih formacija. Okupili su civile u jednom busu ( 74 osoba ) te ih doveli i sve poubijali. Nađeno je oko 56 posmrtnih ostataka te ih je oko 11 ostalo neidentificirano. Druge žrtve koje nisu nađene najvjerojatnije su bile bačene u rijeku Unu. Nakon masovne grobnice u Vukovaru, 2. najveća grobnica je upravo ova u Baćinu. Kod Spomen obilježja masovne grobnice položili smo vijenac i zapalili svijeće. Nakon toga uputili smo se prema Spomen sobi gdje se nalaze ploče s imenima žrtava. Na nekima pišu imena i prezimena osoba dok na drugima samo piše da je osoba neidentificirana. Nakon što smo razgledali Spomen sobu, uputili smo se prema Hrvatskoj Kostajnici. Provezli smo se kroz centar grada te smo došli do brda Djed gdje smo ručali i imali slobodno vrijeme. Oko pola 6 uputili smo se prema brdu Čukur gdje se nalazi spomenik Gordanu Ledereru. On je bio ratni snimatelj i novinar. Na brdu Čukur izvršavao je svoj zadatak, no u jednom trenutku pogodio ga je snajper te je zauvijek napustio ovaj svijet. Tamo se nalaze ploče koje kada se gledaju s neba zajedno daju sliku filmske trake te na njima piše svaka godina koju je G. Lederer preživio. Također, na putu prema svakome odredištu koje smo posjetili učenici su izložili svoje referate. Sve je bilo dobro organizirano te su priče bile jako potresne i tužne, no svi moramo izvući pouku iz tih priča te zapamtiti da se Domovinski rat NIKADA ne smije zaboraviti. Svaki život koji je izgubljen u Domovinskom ratu ili poslije njega zbog rata je bila žrtva i to velika zbog domoljublja te želje za oslobođenu Republiku Hrvatsku. Ovog kobnog razdoblja se ne moramo sjećati samo 18. studenog nego nam treba biti na umu. Bez svih branitelja koji su dali svoje zdravlje, a neki i svoje živote, ne bi imali slobodnu Republiku Hrvatsku u kojoj danas živimo te se njima moramo i ponositi.
Uz podršku Ministarstva kulture i medija RH, Programi DA2 – Edu Art i Sedmi Kontinent Pozivaju Vas na besplatne edukativne projekcije pobjedničkih filmova DA2 – Zagreb Design Art & Architecture Film Festivala! Kino KIC, 11.10. – Van Gogh & 18. 10. – Jeff Koons
Programi DA2 – Edu Art i Sedmi Kontinent pozivaju učenike srednjih škola i studente na besplatne edukativne projekcije pobjedničkih filmova Festivala DA2, 11. i 18. listopada 2025. u Kinu KIC.
Nagrađivani filmovi koji tematiziraju naslijeđe čuvenih umjetnika biti će prikazani prema slijedećem rasporedu:
DA2 Film Festival je prvi međunarodni natjecateljski filmski festival u regiji i treći u svijetu koji objedinjuje filmove o dizajnu, arhitekturi i umjetnosti. Bavi se najintrigantnijom sferom naših života – KREATIVNOŠĆU. Odvija se već sedmu godinu za redom u mjesecu listopadu (22.-26.10.2025.), u Zagrebu i online (23.10.-1.11.2025.) diljem Hrvatske. Svake godine predstavljamo najnovije, nagrađivane, uzbudljive, poučne i zanimljive dokumentarce koji govore o najznačajnijim stvarateljima iz područja dizajna, arhitekture i umjetnosti. Oni nas inspiriraju, uče, provociraju, mijenjaju i zabavljaju!
Putem edukativnog programa DA2 – Edu Art sufinanciranog od strane Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, imamo mogućnost studentima i učenicima specijaliziranih škola osigurati besplatneprojekcije nagrađenih dokumentarnih filmova. Cilj je senzibilizirati educirati novu publiku te kroz film mlade bolje upoznati s temama vezanim uz njihove interese, obrazovanje te u konačnici – uz njihova buduća zvanja.
Nakon projekcija biti će održani razgovori sa stručnjacima iz područja koje tematiziraju filmovi.
Program DA2 Edu Art besplatan je za učenike i studente, filmovi su prevedeni na hrvatski, a ekskluzivne projekcije filmova u edukativne svrhe bez naknade omogućene su temeljem podrške Ministarstva kulture i medija RH.
Pozivamo Vas da nam se pridružite na DA2 Edu Art projekcijama te ujedno ovom prilikom Vas i Vaše učenike i nastavnike svakako pozivamo na nadolazeći ovogodišnji DA2 – Zagreb Design, Art & Architecture Film Festival. Ulaznice uskoro potražite na eventim.hr i na ovlaštenim prodajnim mjestima Eventima, a program uskoro i na službenoj Web stranici www.da2filmfestival.com
Učenik Marko Anić, 4.a predstavljao je Republiku Hrvatsku na svjetskoj UNESCO-voj konferenciji MondiaYouth u Barceloni, Španjolska ( Katalonija), kao jedini i najmlađi predstavnik Hrvatske, u razdoblju od 29. rujna do 1. listopada 2025.
Tema konferencije bila je kultura i održivi razvoj. Marko je imao čast i priliku zastupati Hrvatsku na konferenciji kojoj je važno mišljenje mladih ljudi iz svih dijelova svijeta o prethodno navedenoj temi. Na Forumu je sudjelovalo 48 mladih iz oko 40 različitih država a Marko je imao privilegij upoznati i španjolskoga ministra kulture gospodina Ernesta Urtasuna.
Marko je u debati odabrao teme Cultural Rights, Economy of Culture, Culture and Education and Culture for Peace. Na kraju konferencije prezentirana je MondiaYouth deklaracija koju prilažemo.
Osim službenoga dijela konferencije, svi sudionici konferencije imali su priliku upoznati se sa zaštićenom kulturnom baštinom Katalonije na raznim događanjima. Primjerice, s izvedbom Castell u kojoj izvođači grade „ljudski toranj“ te koncertom raznovrsne klasične glazbe iz svih dijelova svijeta „prošireni su nam vidici o važnosti tradicije zaštitom kulturne i prirodne baštine“, kaže Marko.
Bravo Marko! Čestitamo na hrabrosti biti najmlađi aktivni sudionik ovog svjetskog događaja!
U četvrtak, 23. listopada 2025. godine, s početkom u 18 sati putem YouTube kanala održat će se Tribina za roditelje: „MOJE DIJETE, MOJA PRILIKA da ostvarim svoje snove“, koju organizira Služba za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“.
Predavanje će održati mr. sc. Lucija Sabljić, dipl. socijalna pedagoginja, koja će govoriti o složenom odnosu roditelja i djece, o granici između podrške i prevelikih očekivanja te o tome kako roditelji, u želji da svojoj djeci osiguraju uspjeh i sreću, ponekad nesvjesno pokušavaju ostvariti vlastite neispunjene snove kroz njih.
Roditeljska podrška neprocjenjiva je za razvoj djeteta, ali jednako je važno prepoznati trenutak kada pomoć postaje pritisak, a očekivanja teret. Tribina ima za cilj pomoći roditeljima da prepoznaju te situacije i nauče kako izgraditi odnos s djetetom koji potiče samostalnost, povjerenje i emocionalnu sigurnost.
