Tekstovi učenica kao dio projekta

Tekstovi učenica kao dio projekta

4. listopada 2025.

Kristina Bošnjak, 4. a:

„Nikada prije nisam prolazio ovim putem, a onda sam odjednom bio zadužen za vođenje čitave satnije kroz Šišinec. Na jednom brdu bila je naša, a na drugom neprijateljska strana. Kada smo prelazili Kupu, temperatura je bila 15 stupnjeva ispod nule. Bila je brza i opasna za prijeći. Dobra stvar je bila da je rijeka bila toliko zaleđena da se mina nije mogla aktivirati. Tada sam
shvatio što znači sreća u nesreći“.

Ovu crticu iz života ispričao nam je veteran 102. brigade HV Dragutin Brebrić. Ispod ruke čvrsto je držao hrvatsku zastavu sa zlatnim natpisom Kluba koji je okružio grb. Iza njega je Kupa, za koju je rekao da je opasna, bila tiha i mirna kao da je i ona slušala njegovu priču. U Šišincu bilo je tek nekoliko starih kuća, jedna župa i igralište na kojem se danas nitko ne igra. Ali zato su nas sretno dočekali domaćini, njih nekoliko od ukupno 70-ak koliko ih živi u tom mjestu. Smiješili su nam se i promatrali nas kako polažemo vijenac i svijeće na spomenik palim braniteljima. Pozdravili smo stanovnike Šišinca i uputili se prema Gornjem Viduševcu.  
Gornji Viduševac tek je prije nekoliko mjeseci dobio zasluženi „Zid pobjede“, dugo očekivano spomen-obilježje koje predstavlja pobjedu VRO Oluja. Ispred Zida nalazio se tenk koji smo gledali s oduševljenjem. Koliko god nam je bilo zabavno penjati se na nj, bio je i neobičan osjećaj na pomisao kako su njime upravljali mladići koji nisu bili mnogo stariji od nas, dapače, mnogi su bili jedva odrasli – naše dobi. U autobusu prema Hrvatskoj Kostajnici ratni zapovjednik 102. brigade Alojzije Hren živahno nam je pričao o danima koji su uslijedili povodom Oluje. Uživali smo slušajući ga i nekoliko puta smo se nasmijali njegovom zanosnom prepričavanju. Smijehu i zanosu ubrzo je došao kraj jer smo se približavali mjestu koje čuva jedno od najstrašnijih ratnih uspomena – Baćinu.  
Unutar općine Hrvatska Dubica nalazi se selo Baćin za koje mnogi od nas nisu čuli. Još manje smo čuli o zločinu počinjenom na tom prostoru u listopadu 1991. godine. O njemu je pričala načelnica Hrvatske Dubice, gospođa Ružica Karagić dok je staja kraj spomen ploče gdje je upečatljivo pisalo: Ipak, nisu mogli znati da krivi su zato što su Hrvati. Međutim, najveća je tišina zavladala na masovnoj grobnici u Baćinu. Čuo se samo žubor rijeke Une i zvuk upaljača čiji je plamen palio svijeće koje smo držali. O zločinu nad Hrvatima u Baćinu više nam je rekao gospodin Ivica Pandža Orkan koji nam je i kasnije govorio o liku i djelu novinara Gordana Lederera. Prolazeći njegovim spomenikom na brdu Čukur, gospodin Pandža Orkan živopisno nam je prenio priče tragičnih sudbina koje su zadesile mnoge nevine duše ovog područja. „Da biste posjetili sve masovne grobnice i spomen domove ovog područja, bio bi vam potreban izlet od minimalno 14 radnih dana, od jutra do mraka“, poručio nam je.  
Mi smo tu ipak bili samo jedan dan. Koliko smo mjesta taj dan posjetili pa ih još mnogo ostalo neposjećeno? Koliko smo samo svijeća zapalili pa ih je još mnogo ostalo nezapaljeno? Koliko puno smo priča čuli pa ih je opet još mnogo ostalo neispričano? Bila je neizmjerna čast i iskustvo posjetiti Banovinu i slušati o njoj od umirovljenih ratnih veterana 102. brigade HV. Silno smo zahvalni što su nam sa srcem punom ljubavi i ponosa realizirali ovaj međuškolski projekt, a još više smo im zahvalni što su čuvali i branili ta ista područja kojima danas možemo mirno i ponizno prolaziti. Hvala im na žrtvi potrebnoj da se očuva mir. Hvala im na mladosti koju su žrtvovali kako bi je drugi mladi imali. I najveće im hvala na hrabrosti koja je bila potrebna za stvaranje slobode u kojoj danas živimo!

Katarina Bešker, 3. f:

Ujutro smo se okupili iza prostora I. gimnazije te smo krenuli prema Šišincu. Prošli smo kroz Sloboštinu, V. Goricu, Lekenik i Letovanić te smo došli do našeg prvog mjesta obilaska – Šišinca. Spustili smo se do rijeke Kupe te nam je veteran Domovinskog rata Dragutin Brebrić ispričao kako su prelazili rijeku Kupu sa svega 2 čamca po jako hladnom vremenu jer im nije bilo druge
opcije. Kod mjesta gdje su prelazilo Kupu, zapalili smo svijeće te smo krenuli prema Spomen gaju 102. br. HV gdje smo zapalili svijeće i položili vijenac.
Nakon okrijepe nastavili smo prema Gornjem Viduševcu mjestu blizu Gline gdje je Čedo Bulat predao 21. krajiški korpus generalu Petru Stipetiću, 8. kolovoza 1995. godine. Taj je čin ujedno označio kraj VRO Oluja te početak oslobođenja Republike Hrvatske. Čedo Bulat je tom prilikom generalu P. Stipetiću predao vojnike, teške topove, tenkove i mnoga druga oružja. Nakon toga zaputili smo se prema Petrinji gdje nas je dočekala zamjenica gradonačelnice te nas je kratko upoznala s Petrinjom. 
Poslije toga smo se uputili do željezničke stanice u Sunji gdje nas je dočekao ratni zapovjednik Ivica Pandža Orkan. 
S njime smo krenuli prema Baćinu gdje nas je dočekala načelnica općine Hrvatska Dubica te nam je rekla neke osnovne informacije o Baćinu. Nalazi se kod rijeke Une (državna granica sa BiH ) te ima oko 1400 stanovnika. Pješke smo se zaputili do Spomen obilježja masovne grobnice u Baćinu. Ivan Pandža Orkan ispričao nam je priču o strašnom pokolju stanovnika Baćina i Cerovljana koje je bilo prevareno od strane sprskih vojnih formacija. Okupili su civile u jednom busu ( 74 osoba ) te ih doveli i sve poubijali. Nađeno je oko 56 posmrtnih ostataka te ih je oko 11 ostalo neidentificirano. Druge žrtve koje nisu nađene najvjerojatnije su bile bačene u rijeku Unu. Nakon masovne grobnice u Vukovaru, 2. najveća grobnica je upravo ova u Baćinu. Kod Spomen obilježja masovne grobnice položili smo vijenac i zapalili svijeće. Nakon toga uputili smo se prema Spomen sobi gdje se nalaze ploče s imenima žrtava. Na nekima pišu imena i prezimena osoba dok na drugima samo piše da je osoba neidentificirana. 
Nakon što smo razgledali Spomen sobu, uputili smo se prema Hrvatskoj Kostajnici. Provezli smo se kroz centar grada te smo došli do brda Djed gdje smo ručali i imali slobodno vrijeme. Oko pola 6 uputili smo se prema brdu Čukur gdje se nalazi spomenik Gordanu Ledereru. On je bio ratni snimatelj i novinar. Na brdu Čukur izvršavao je svoj zadatak, no u jednom trenutku pogodio ga je snajper te je zauvijek napustio ovaj svijet. Tamo se nalaze ploče koje kada se gledaju s neba zajedno daju sliku filmske trake te na njima piše svaka godina koju je G. Lederer preživio.
 Također, na putu prema svakome odredištu koje smo posjetili učenici su izložili svoje referate. Sve je bilo dobro organizirano te su priče bile jako potresne i tužne, no svi moramo izvući pouku iz tih priča te zapamtiti da se Domovinski rat NIKADA ne smije zaboraviti. Svaki život koji je izgubljen u Domovinskom ratu ili poslije njega zbog rata je bila žrtva i to velika zbog domoljublja te
želje za oslobođenu Republiku Hrvatsku. Ovog kobnog razdoblja se ne moramo sjećati samo 18. studenog nego nam treba biti na umu. Bez svih branitelja koji su dali svoje zdravlje, a neki i svoje
živote, ne bi imali slobodnu Republiku Hrvatsku u kojoj danas živimo te se njima moramo i ponositi.

Čitanje u fokusu: Carmien Michels, Očevi koji tuguju

Čitanje u fokusu: Carmien Michels, Očevi koji tuguju

Belgijska književnica, ,,spoken word“ pjesnikinja razgovarala je s učenicima o svojoj nagrađivanoj knjizi Očevi koji tuguju za koju je dobila i nizozemsku književnu nagradu BNG Bank Literatuurprijs.

Razgovor s književnicom vodila je i naša Kristina Bošnjak.

Nakon razgovora Kristina je podijelila i dojmove: ,,Bila mi je velika čast moderirati razgovor s Carmien Michels! Uživala sam slušati ju o njezinu procesu pisanja knjige, stvarnim događajima koji su je inspirirali te pogledu na roditeljstvo, tugovanje, umjetnost i život. Bila je vrlo otvorena, druželjubiva i istinski uzbuđena u razgovoru s učenicima. Vjerujem da se i ona njima jako svidjela jer su joj svi došli nasmiješeni i puni dojmova. Strpljivo se potpisala i slikala sa svim učenicima, svakome je podarila osmijeh i trenutak pažnje. Na kraju sam imala priliku nasamo razgovarati s njom i mogu samo reći da mi je žao što nismo mogle dulje. Dala mi je puno savjeta, pričala o lijepim stvarima koje je iskusila u Hrvatskoj te zahvalila na moderiranju.“

Na kraju razgovora autorica je okupljenim učenicima izrecitirala svoju pjesmu. Oduševljenje se raširilo prepunom dvoranom knjižnice i čitaonice Bogdana Ogrizovića. Hvala Nakladi Ljevak na ovom predivnom projektu!

Kristina Bošnjak, IV. a

Foto: Vivian Vnučec, III. c

Ratni put 102. brigade HV – Novi Zagreb

Ratni put 102. brigade HV – Novi Zagreb

U sklopu međuškolskog projekta “Ratni put 102. brigade HV – Novi Zagreb” 4. listopada 2025. održan je terenski dio u kojem su sudjelovali učenici iz 3. d i f, 4. a,b,c,d te učenici iz I. i XIII. gimnazije.

Zahvaljujemo gosp. Siniši Mihoviću, voditelju projekta (financiralo Ministarstvo hrvatskih branitelja), veteranima 102. brigade: Alojziju Hrenu, Stjepanu Berteku i Dragutinu Brebriću, zamjenici gradonačelnice Petrinje, načelnici Hrvatske Dubice i Ivici Pandži Orkanu.

Europski dan jezika

Europski dan jezika

U sklopu projekta “Hrvatska glagoljaška baština”, posjetili smo Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu gdje smo nazočili predavanju dr. sc. Ane Mihaljević iz Staroslavenskog instituta na temu “Glagoljica i hrvatski crkvenoslavenski jezik na mreži”. Upoznali smo se sa značajem glagoljice za hrvatsku kulturnu i jezičnu baštinu te saznali na kojim mrežnim stranicama možemo istraživati glagoljicu i crkvenoslavenski jezik. Na predavanju su bili učenici 2. a i 2. b u pratnji nastavnice Mirele Balešić Jović, prof.

Tekst: Tonka Sertić, 2. b
Foto: Jozo Jerković, 2. b

Sabyl Ghoussoub: Bejrut na Seni

Sabyl Ghoussoub: Bejrut na Seni

Peti ciklus projekta Čitanje u fokusu započeo je fantastičnim romanom Sabyla Ghoussouba Bejrut na Seni.

U četvrtak, 18. rujna učenici IV. gimnaziji posjetili su Knjižnicu i čitaonicu Bogdana Ogrizovića i preko ZOOM-a sudjelovali u razgovoru s autorom romana koji je progovorio o pozadini ovog romana koji je dobio prestižnu nagradu Prix Goncourt des lyceens 2022. godine. Istaknuo je da razumije razlike obiju država (Francuska i Libanon), ali ne piše o osjetljivim temama. Napominje da često izmijeni detalje u knjigama, spontano piše, a kod tužnih dijelova koristi humor: ,,Ako s tugom pristupamo tugom, nema kraja.“

Simultana prevoditeljica ovog susreta bila je odlična Nuša Torbica, također u razgovoru s autorom, uključila se i prevoditeljica romana Maja Zorica, a sve je moderirala, uz pomoć dvije učenice,

Rujansko izdanje Čitanje u fokusu bilo je izvrsno, tako da s nestrpljenjem iščekujemo susret sa sljedećim autorom početkom listopada.

Anamarija Đurin, 3. c

Čitanje u fokusu 2025./2026.

Čitanje u fokusu 2025./2026.

I ove godine nastavljamo s čitanjem u projektu Čitanje u fokusu. Čitateljska skupina IV. gimnazije broji 15 učenika: Rona Mehmeti, Leona Hren, Leon Perčić, Pavao Chudy, Mia Končar, Ivona Borić, Lara Malčec, Marija Lotina, Amina Muslija, Inga Hojski, Anamarija Đurin, Vivian Vnučec, Ana Tintor, Killary Bernobić i Kristina Bošnjak.

U fokusu su četiri romana po izboru mlade čitateljske publike:

1. Sabyl Ghoussoub, Bejrut na Seni – nagrada Goncourt des lyceens
2. Carmien Michels, Očevi koji tuguju – nagrada za književnost BNG Bank te Nagrada mladih čitatelja Inktaap
3. Agnes Ravatn, Ptičji tribunal – nagrada PEN Translates, P2 Listeners Novel Prize, Ungdommens kritikerpris, Book Blogger Prize
4. Tuomas Kyro, Savez – nagrada Kalevi Jantti i Nuori Aleksis, kandidat za nagradu Finlandia

Čitanje u fokusu je Nacionalni projekt poticanja čitanja srednjoškolaca koji je pokrenula Naklada Ljevak pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija i Ministarstva znanosti i obrazovanja. Ovaj projekt hrvatskim srednjoškolcima donosi najbolja djela suvremene europske književnosti koja su već prepoznali francuski, finski, norveški i nizozemski srednjoškolci i koja su osvojila ugledne nacionalne nagrade, a prevodilački tim Naklade Ljevak preveo ih je na hrvatski jezik.

Veselimo se čitanju, druženju s autorima i radionicama s profesorom Davorom Stankovićem te profesoricom Natašom Govedić!

Nataša Zovko, prof.

Skip to content