Predstava otvara pitanja koliko novac zaista vrijedi, koliko je novca dovoljno, hoće li novac ovako izgledati u budućnosti i poučava o financijskoj pismenosti.
U petak 23.10.2026. u pratnji profesorice Marine Vrdoljak pogledali smo predstavu Novac redatelja Roberta Raponje.
Predstavu Novac vješto je izvelo dvoje glumaca u ulogama brata i sestre. Međusobnom igrom i razgovorom propitivali su ljudski moral i vrijednost onoga oko čega se čovječanstvo vrti već stoljećima. Uz nekoliko rekvizita i živahnu glumu dočarali su utjecaj novca kroz povijest, kao i na svakodnevicu pojedinca. Nažalost, tom vrijednošću mjerimo većinu stvari oko sebe pa se valja upitati jesu li one doista vrijedne etiketa koje društvo tako olako lijepi na njih.
Život, ljudi, vrijeme, odjeća, hrana, umjetnost, gradovi, svijet – sve se može prodati ili kupiti. Sve osim ljubavi, znanja i istine, kako poručuje ova predstava. Ako se ogledate oko sebe, primijetit ćete da je gotovo svaki objekt koji posjedujemo ili koji nas okružuje kupljen, prodan ili reklamiran. Cijeli svijet gleda kroz novčane naočale. Ipak, kovanice su samo sredstvo plaćanja. No postavlja se pitanje kako one i dalje toliko upravljaju čovječanstvom. Mi ljudi dali smo im na značaju, na vrijednosti – čak toliko da brat brata prevari za materijalnu zaradu.
Dobrim namjerama novac se može pretvoriti u umjetnost, nove gradove ili pak novi medicinski lijek, no onima koji profitiraju na tuđim nesrećama i ratovima, on postaje mračna cijena pohlepe. Prevelika količina novca uništava i poprima opasnu moć u rukama krive osobe, kako se i prikazuje u predstavi. Bilo što u prevelikim omjerima ne čini dobra. Zato je važno znati kako upravljati financijama, kako najbolje uložiti i procijeniti koliko nam uistinu treba. Pojedinac se promijeni kada shvati da malim koracima i pametnim korištenjem novca napravi promjenu u komercijalnom društvu kojem je ona, po mojem mišljenju, potrebna.
Emily Osmanagić, 2. c