U sklopu školskog projekta Odredište Zagreb, učenici IV. gimnazije su 19. veljače posjetili Muzej prekinutih veza u Zagrebu. Ovaj jedinstveni muzej posvećen je prekinutim vezama – ljubavnim, obiteljskim ili prijateljskim – a u njemu su izloženi osobni predmeti koji simboliziraju završetke različitih odnosa. Svaki predmet popraćen je kratkim, intimnim opisom koji otkriva pozadinu priče i emocije donatora.
Tijekom posjeta učenici su saznali kako je muzej u početku bio putujuća zbirka doniranih predmeta, da bi nakon nekog vremena dobio svoju stalnu lokaciju u Zagrebu u listopadu 2010. godine.
Muzej prekinutih veza vrlo brzo je postao jednim od najpopularnijih muzeja u Zagrebu te značajnim dijelom turističke ponude grada. Smatra se jednim od prvih neobičnih i konceptualnih muzeja u Zagrebu, čime je pridonio razvoju grada kao zanimljive i originalne turističke destinacije.
Učenici su tijekom razgledavanja bili posebno dirnuti iskrenim i emotivnim pričama koje stoje iza naizgled običnih predmeta. Posjet muzeju potaknuo ih je na razmišljanje o važnosti odnosa i uspomena, a cijelo iskustvo dodatno je obogatilo njihov projekt Odredište Zagreb.
Posjet Muzeju zaboravljenih priča realizirali smo u sklopu školskog projekta „Odredište Zagreb“, a za naše učenike to je bilo iznimno zanimljivo i inspirativno iskustvo. Muzej je osmislio multimedijski umjetnik Zdenko Bašić, koji kroz svoje prepoznatljive ilustracije i scenografski oblikovan postav oživljava svijet hrvatskih narodnih predaja. Njegov autorski koncept spaja bogatu nematerijalnu baštinu s modernim umjetničkim izričajem, stvarajući čudesan prostor ispunjen lutkama, maketama i prizorima koji pričaju priče svim osjetilima.
Kroz taj jedinstveni svijet provela nas je vodičica Josipa Šiklić, koja je na iznimno zanimljiv i pristupačan način pripovijedala o mitskim bićima i zaboravljenim pričama. Učenici su s velikim interesom pratili razgled, postavljali pitanja i aktivno sudjelovali, potpuno uronjeni u atmosferu muzeja.
Interaktivnost postava, maštovite ilustracije i bogatstvo priča potaknuli su znatiželju i oduševljenje učenika. Uživali su u svakom dijelu posjeta te su nakon razgleda razmjenjivali dojmove puni pozitivnih emocija. Posjet muzeju bio je vrijedno i nezaboravno iskustvo koje je na izvrstan način spojilo umjetnost, baštinu i edukaciju.
10. veljače 2026, u sklopu školskog projekta „Odredište: Zagreb“ sudjelovali smo s učenicima u edukativnoj food turi i kulinarskoj radionici posvećenoj zagrebačkoj gastronomskoj tradiciji. Susret je započeo na glavnom zagrebačkom trgu, nakon čega je uslijedio obilazak tržnice Dolac. Tijekom obilaska učenici su imali priliku čuti zanimljive priče o povijesti tržnice te o tradiciji, običajima, prehrani i tipičnim domaćim proizvodima.
Nakon razgleda uputili smo se u kulinarski studio gdje je održana radionica pripreme tradicionalnih štrukli. Učenici su radili u skupinama za tri radna stola te su sudjelovali u svim fazama pripreme – od valjanja i razvlačenja tijesta, izrade nadjeva do rolanja i oblikovanja štrukli. Dok su se štrukli pekli u pećnici, učenici su dodatno pripremali savijače od jabuka, čime su ispunili vrijeme pečenja i proširili svoje kulinarsko iskustvo.
Radionica je završila zajedničkom degustacijom pripremljenih jela uz limunadu sa sirupom od bazge. Tijekom aktivnosti smo se veoma dobro zabavili, pokazali velik interes za pripremu tradicionalnih jela te su bili oduševljeni cjelokupnim iskustvom. Posebno zahvaljujemo našoj vodičici Karmeli Karlović na stručno vođenoj i zanimljivoj radionici koja je učenicima približila bogatstvo zagrebačke gastronomske baštine.
U srijedu, 4. veljače, trideset učenika 3. a, 4. b i 4. d pogledalo je u Dramskom kazalištu Gavella predstavu „Hotel Zagorje“. Učenike su pratile nastavnice povijesti Mirela Balešić Jović, prof. i Lidija Dumančić, prof., te ravnateljica Sonja Kamčev Bačani, prof.
Osvrt učenice na predstavu „Hotel Zagorje“
Predstava „Hotel Zagorje” u kazalištu Gavella govori o djetinjstvu djevojčice obilježenom ratom i izbjeglištvom. Radnja prati život obitelji koja je zbog rata prisiljena napustiti svoj dom i preseliti se u hotel koji postaje njihovo privremeno utočište. Hotel Zagorje simbolizira nesigurnost, čekanje i gubitak osjećaja doma. Kroz dječju perspektivu prikazuju se teške teme na suptilan i emotivan način. Predstava prikazuje svakodnevicu prognanika, njihove strahove, nade i male trenutke radosti. Naglasak je stavljen na obiteljske odnose i odrastanje u izvanrednim okolnostima. Gluma je snažna i uvjerljiva te dodatno produbljuje emocije priče. Jednostavna scenografija i atmosfera pomažu gledateljima da se usmjere na sadržaj i poruku. Predstava potiče empatiju i razumijevanje prema ljudima koji su proživjeli ratna iskustva. Hotel Zagorje ostavlja snažnu poruku o snazi djeteta i važnosti nade. Predstava je izuzetno emotivna i tužna te kod gledatelja budi snažne osjećaje suosjećanja i tuge. Teške životne situacije prikazane su na dirljiv način koji ostavlja dubok dojam i dugo ostaje u mislima.
U srijedu 4.2. je u IV. gimnaziji održano gostujuće predavanje prof. dr. sc. Olivera Kesara, donedavnog pročelnika Katedre za turizam pri Sveučilištu u Zagrebu, u sklopu suradnje s Turističkom zajednicom grada Zagreba i projekta Odredište: Zagreb.
Kroz analitički i interaktivni dio predavanja učenici koji sudjeluju u projektu su se upoznali s utjecajem turizma na lokalnu zajednicu te su aktivno raspravljali o Zagrebu kao turističkoj destinaciji, njegovim posebnostima, nedostacima i očekivanjima generacije Z. Predavanje je potaknulo učenike na kritičko razmišljanje o ulozi mladih u razvoju suvremenog turizma te su na zanimljiv način stekli dublji uvid o pojau turizma i njegov značaj za grad Zagreb, kao i da aktivno promišljaju o vlastitoj ulozi u razvoju Zagreba kao turističke destinacije.
U utorak, 3. veljače, u sklopu projekta „London Calling“ 2.a razred je, u pratnji prof. Balešić Jović i prof. Mikulec, posjetio Kinoteku i pogledao film Hamnet. Teško je pretpostaviti da je itko od nas kino napustio suhih obraza.
Ovaj film savršeno prikazuje tugu koju osjećamo kada izgubimo nekoga nama bliskog te je podsjetnik na ono što često zaboravljamo: da ljudi koje volimo neće zauvijek biti s nama te ih ne smijemo uzimati zdravo za gotovo.
Jessie Buckley, koja glumi Hamnetovu majku i Shakespearovu ženu Agnes, očaravajuće je prikazala sve majke ovoga svijeta. Gledajući nju, prepoznala sam svoju majku i baku te univerzalni majčinski instinkt koji sve majke imaju za svoju djecu. Ovaj film prikazuje duboku povezanost majke i djeteta; čak i kad smo nesvjesni toga, prva osoba koju tražimo kad osjećamo tugu ili strah su naše majke.
Još jedan odnos koji je detaljno prikazan u ovom filmu jest odnos između braće i sestara. Na primjer, kada je Hamnetova sestra blizanka imala kugu, on je ostao s njom i hrabro žrtvovao svoj život za njezin. Ovaj film je dokaz da su oni naša druga polovica. “What is the word for someone who was a twin but is no longer a twin?”
Film također prikazuje odnos bračnog para, Agnes i Williama, koji, nakon smrti svoga djeteta, prolazi kroz teške trenutke i prepušta se očaju, koji stvara sve veći razdor u njihovu odnosu. Međutim, nakon što je William napisao tragediju Hamlet i glavnog lika prikazao kao ogledalo svoga sina Hamneta, Agnes shvaća bol koju je William držao u sebi, dokazujući da se može, na predivan, indirektan način, kroz umjetnost reći ono što se riječima ne može.
Iako je film vrlo tužan, gledajući ga preplavio me osvježavajući dojam zajedništva i povezanosti s ljudima oko sebe. Time sam shvatila da, iako se čini kao da je ovaj svijet pun mržnje i bešćutnosti, ljubav je zapravo svuda oko nas, u raznim odnosima; što je više tražiš, lakše ćeš je naći.
